Osnovna škola Zapruđe Zagreb

Ivica Buljan, profesor matematike i fizike

1946. - 2022.

Naš dragi kolega, prijatelj, suradnik i veliki učitelj fizike, preminuo je u srpnju 2022. g u 76. godini.

„Eh… ode i on… Bio je veliki mag naše metodike, a privatno je bio jako drag čovjek.“

Ovim je riječima kolega fizičar iz jedne škole prokomentirao odlazak našeg Ivice.

Danas se zaista opraštamo od dragoga čovjeka, učitelja i da, velikog maga metodike fizike. Učitelja savjetnika, utemeljitelja nove paradigme poučavanja fizike uvijek ispred svog vremena. Kao i svi fizičari, pomalo u oblacima, svoj, uvijek svoj, zabavan, drag, jedinstven, ni odlaskom u mirovinu nije prestao stvarati sadržaje koje djeci pomažu misliti. I to na njima prepoznatljiv način, u skladu s vremenom, digitalno… kroz igru…

Školsku bi godinu započinjao, kao je on to nazivao, „kreditom“.  Svi bi na početku dobili „peticu“, a tada su to trebali potvrditi. I da,  uglavnom su uspjeli njegov kredit vratiti, u nekoj mjeri, a mnogi i u cijelosti. Sve oko sebe vidio je kao obrazovni materijal, kao mogućnost, jer je tako vidio fiziku, kroz stvarni život. Učio je djecu misliti, stvarati osobne zaključke temeljem promatranja, poticao ih… Učinio je činjenice smislenima.

Mlade, buduće učitelje fizike usmjeravao je baš kao pravi učitelj-savjetnik; kako najlakše učenicima ukazati na ono bitno, životno… kako ih izazvati…

Šalili su se učenici, zvali su ga „Fizo“, ali istovremeno su ga poštovali, ma kakva im  ocjena bila dodijeljena. Fiziku su znali, a učitelja voljeli.Našu je zbornicu uvijek činio veselom. Niti jedan dan nije započeo bez najnovijeg vica, ispričanog na njegov jedinstveni način.

Otišao je tiho, jednostavno. Onako kako je i živio i radio. Ipak, ostavio je trag u svima nama koji smo imali sreće poznavati ga i raditi s njim.

Pamtit ćemo ga kao dovitljivog, humorističnog i velikog čovjeka, stručnjaka u svome poslu koji je dao značajan doprinos ne samo na poljima fizike, već poljima ljudskosti i istinskih ljudskih vrijednost. Hvala Vam na svemu profesore, snivajte mirno na poljanama vječnosti.

U tuzi, zahvalni kolege i prijatelji OŠ Zapruđe

Katarina Šarić, učiteljica razredne nastave

15. 01. 1989. – 15. 12. 2019.

Mnogi od nas su jučer ostali shrvani viješću o iznenadnoj i preranoj smrti naše drage učiteljice, Katarine  Šarić te u nevjerici da je ona uopće moguća i stvarna.

Izražavamo najdublju sućut, ponajprije njezinim neutješnim roditeljima, a potom rodbini, prijateljima, njezinim učenicima, znancima i svima koji za njom istinski tuguju.

Katarina, ta sjajna, entuzijastična i neumorno predana djevojka, učiteljica malih i velikih ljudi, kolegica i prijateljica, ostat će nam u srcu i mislima kao osoba koja je imala želja, ideja, mašte, interesa, znanja, posvećenosti, vedrine i ljubavi za nekoliko života, ne samo za ovaj jedan iz kojega nas je sve prerano napustila.

Nedostajat će na mnogim mjestima, ali trag njezine snage i optimizma ostat će u svima nama koji smo je poznavali kao trajna inspiracija i posebno sjećanje na, uistinu divnu i plemenitu nam, Katarinu.

U dubokoj tuzi,

zaposlenici Osnovne škole Zapruđe

Kad umire čovjek

zemlja postaje teža

i dublja za jednu ranu

crnja za jednu jamu

i jedan zaključani kovčeg.

Kad umire čovjek

svijet bi morao stati

i zadrhtati

težinom tuge

dubinom bola

u šutnji koja bi rastvorila vrata

i podigla ploče grobova

kao umorne kapke

iza besane noći.

Kad umire čovjek,

umire dio svijeta

i zemlja postaje teža

iskusnija

i ljudskija

i veća

za jednu ranu

i dublja za jednu jamu.

Jure Frančević Pločar, pjesnik