Osnovna škola Zapruđe Zagreb

  ZMIJE

Zmije ne znaju što su muke prave,

One su uvijek zdrave.

Za njih problema nema,

Njima hrane uvijek ima.

Blago njima!

Blago njima!

Ali ima tu jedna kvaka,

To je stvarno velika caka.

Čim mali ubod pčele u vrat prime

On ih bolit počne,

A pošto su cijele jedan dugački vrat,

cijelo ih tijelo zaboli tad.

Marko Šešok 3.b

SLADOLEDNA KIŠA

Tmurni oblaci prekrili su nebo. Umjesto kiše, iz oblaka počeli su padati sladoledi. Različitog okusa, različitog mirisa. Ljudi su bili oduševljeni, a i ja također. Ja sam čeznula za čokoladnim sladoledom. Čak su i životinje jele sladoled. Na primjer: mačka je jela sladoled od mlijeka, zec je sladoled od mrkve i odjedanput probudim se i kažem: šteta što je to bio san!

Nika Šarić 2.b

Račići pričaju o vodi

Zašto ljudi zagađuju vodu? Skoro su umrli koralji. Kada umru sve životinje iz mora, možda ne će više zagađivati vodu? I tako je bilo. Kad su vidjeli da nema ni jedne ribe, nisu više zagađivali vodu. Srećom, riblja jaja su ostala živa. Bila je opet voda plava i ribe su opet živjele. Ljudi više nisu zagađivali vodu. NE ZAGAĐUJ VODU!!!

Anja Dujić  2.b

MOJA GLAVA NIKAD NE SPAVA

Nije mi jasno zašto mi glava ne spava. Uvijek o nečemu razmišlja. Kako može ne spavati? Ja spavam, a ona mi snove pravi, nije mi jasno što se zbiva u toj glavi. U školi o svemu misli, za zadaću priče smisli. U redu ne mogu je isključiti, ali je mogu još više uključiti. Doma knjige uzeti, posla se primiti. Zbilja ne spava, ali to ću prihvatiti, a možda jednog dana i shvatiti.

Lana Ćenan 4.b

Ja sam slikar proljeća

Močim kist u paletu

punu raznih boja.

Crtam plavi potok,

Zeleni listić, žuto sunce i

Žute  pčele.

Livada je puna raznog cvijeća

A van izlaze djeca.

Veseli i vedri su to dani

Kad vani nismo sami.

Toplo sunce nas grije

I lijepo nam se smije!

Marljiva djeca i ljudi,

Sada  se cijeli grad budi.

Sunčeve zrake nas griju

Dok se djeca samo smiju.

Dodajemo još neke dodatke,

Gle evo i patke!

Treba nam još samo klima

Da nastane rima!

Žuto sunce sja,

Dok pčele lovim ja!

Matea  Kragujević 3.a

MORE

Jednog sam dana odlučila otići na plažu. Ponijela sam ležaljku, suncobran, kupaći kostim i ručnik. Ušla sam u toplo more. U daljini sam vidjela brod, a u vodi kornjaču, morsku zvijezdu i puno ribica i kamenja. Bilo je prekrasno. Igrala sam se s ribicama i odjednom sam u dubini primijetila školjku s biserom. Krenula sam bliže, no naišla je crna tekućina i prekrila biser i školjku. S čuđenjem sam se sjetila da su to  ljudi bacali smeće i uzrovali crnu tekućinu u moru. Brzo sam povikala upomoć! Ribice su pronašle rješenje i dosjetile se da bi mogli kantama izvaditi tu štetnu tekućinu. Puno smo se namučili i to je trajalo dugo, ali uspjeli smo, jer se sve može kad se hoće. More je opet bilo prelijepo.

Lea  Pavić 2.b

Ja sam slikar proljeća

Slikam sliku

U veselom kliku!

Uzimam vodene boje

I paletu

Da bih nacrtala

Bubamare u letu.

Sunce sije

Pušta zrake

Tople, svijetle i lake.

Nanosim boju

dodajem cvijeće

listiće male

oblak veliki

i zelene  travke.

Pčele marljive

prave med

kako bi smirile nered.

Proljeće stiže

sladoled  se liže

više nema kiše!

Karla Alatović 3.a

Ja sam slikar proljeća

U ruku kist sam stavila

sa šarenim vodenim bojama

blistavo sunce sam uslikala.

Plavu sam uzela

i suncu oblak dodala.

Kist sam u paletu stavila

i zelenilo cvijećem okitila.

Dabar u potoku pliva.

Bambi se iza grma skriva.

Vojska bumbara zuji

i u čovjeka bulji.

Igram se, bojam, pretvaram

moj doživljaj proljeća u sliku.

Slikam svijetle, žute, tople sunčeve zrake.

Pčele marljive od jutra košnicu brane,

juri medo Brundo u sve strane.

U ruku

kist sam uzela

i proljeće uslikala.

Ema Hamp  3.a

JA SAM SLIKAR PROLJEĆA

Na mojoj paleti vodene bolje su razne

Sunce će moje žute boje biti,

a cvijeće će se u raznim bojama kriti.

Oblak će tužan biti,

Jer zna, ulogu nema on.

Potok boje plave će biti

Nasred livade zelene.

Pčele i bumbari po cijele dane zuje.

Pčele ulogu još jednu nose,

Da mrljave moraju biti.

Listići će se na granama zeleniti.

Tako se ja još bojama igram

Pretvaram, slikam,

Nanosim boje,

Pa potom dodajem detalje slatke.

Tako mi slika postaje vesela i vedra,

tople se boje javljaju,

a svijetle sunčeve zrake sve obasjaju.

Ella Adamić 3.a

JA SAM SLIKAR PROLJEĆA

Ja sam slikar proljeća,

Slikar sunca, neba i cvijeća!

I zbog ove klime

Slikao sam cijele zime.

Bojam, slikam, nanosim,

Sve sam naslikao osim:

Žuto-crvene pčele

I zimzelene jele.

Sve pčele sakupljaju med,

A mi ćemo jesti sladoled.

Ja sam slikar proljeća,

Slikar sunca, neba i cvijeća.

Sara Grgić 3.a

JA SAM SLIKAR PROLJEĆA

Na paletu stavljam vodene boje.

Igram se, slikam, pretvaram, bojam i nanosim tople, vedre, svijetle, sunčane boje. Dodajem vesele i zelene listiće.

Dok ja slikam bijele visibabe, žute jaglace i plave potočnice, uz potok lete marljive pčele i bumbari.

Crtam sunce toplo, oblak bijeli i cvijeće šareno.

Svi su sretni, a i ja jer ja sam slikar proljeća.           

Maja Cvitaš, 3.a

Požurite,  konji moji!

Jednog lijepog jutra

Krenula sam s juga

Po laganom povjetarcu,

U selo Šumaricu.

Letjela sam i letjela,

Pa se sjetila:

Brzo,brzo požurite, konji moji!

Proljeće već sigurno lastavice broji!

Gabrijela Popec 2.b

Pismo

Draga moja prijateljice, iako si djevojčica s invaliditetom ja te smatram jednakom kao i ostale prijatelje i prijateljice.

Svi se volimo igrati s tobom.

Ti si nas naučila da uvijek trebamo pomagati jedni drugima. Sretni smo što smo tvoji prijatelji.

Ema 2,b

Najčišća voda

Jednog lijepog  jutra ja i moja mama išle smo se kupati u  rijeku Savu. Vidjele smo puno šarenih riba kako slobodno plivaju. Mi smo plivale zajedno s njima. Rijeka je bila plave boje kao nebo. Odjednom smo vidjele puno vreća smrdljivoga smeća. Odmah smo se obukle. Otišle smo po hvatalice za smeće i Sava je ponovo bila čista kao suza.

Edona Strelec – Vuciterna 2,b

DIDA I PAS

Moj je dida imao psa i zvali su ga Pusa.

Kad je dida mali bio, Pusa se je stalno krio.

Imao je malu glavu i velike smeđe oči,

i najviše je volio kad na didu skoči.

Šape mu je na rame stavio,

liznuo ga po nosu i pobjegao.

Kad se dida kupao, u kadu je za njim skočio,

samo se stresao i sve je namočio.

Kad je dida ručao, stolnjak je povukao,

sve sa stola srušio i opet se sakrio.

Mojem didi baš je bilo lijepo dok je bio mali,

jer mu je Pusa bio prijatelj pravi.

Tin Navrbac, 3.b

Ljubavna pjesma

Kad vidim tebe srce mi poskoči.

Kad ti napraviš svoj test,

meni se ide s tobom na ples

nakon plesa bi išao sa mnom u ljubavni tunel.

Kad vidim tvoje lice sva se zarumenim

I želim da idemo zajedno na sladoled.

Helena Kecerin  1.b

Cvjetić

Cvjetiću, cvjetiću,

Malen si ti,

Samo rasti, rasti,

Moj cvjetiću,

Da narasteš ti.

Petra Čulum, 1.r.

DJECA

Predlažem da

djeca umjesto učitelja

imaju klauna, da

djeca naprave školu

od čokolade, da

djeca naprave grad

od trave.

Iva, Marta, Matea 4.a

ZIMSKE RADOSTI

Zima je došla,

 dovela  sa sobom snijeg te

sjecu razveselila.

Djeca čim vide snijeg

odmah obuku

rukavice, skafandere, šalove

buce i kape.

Jedva čekaju da  izađu

da naprave snjegovića i

da se grudaju!!

Zima je bijela,

Hladna i lijepa.

Matea Kragujević, 3.a

Školovanje moje pratete

Moja prateta učila je pisati pisaljkom na pločici. Pločica je imala povezanu spužvicu. Čitanje je učila slovkanjem. Imala je samo dvije knjige. Na klupama su bile udubine za tintarnicu. Pisala je krasopis držalom i perom umočenim u tintu. Krasopisna bilježnica ostajala je u školi. Čitala je lijepe priče i pjesmice od tada poznatih pisaca. Prva knjiga zvala se početnica, a priče i pjesmice bile su u čitanci. Ocjenjivalo se učenje i vladanje. Za neposluh dobivao se ukor i loša ocjena iz vladanja. Za neznanje su se dobivale packe.

Sara Grgić, 3.a

Školovanje moje bake

Moja je baka rođena u Livnu. U jednom malom gradiću u Bosni i Hercegovini. Školu je pohađala četiri godine u selu Čuklić. Njezina zadaća je bila ispisana na drvenoj pločici. Umjesto olovke koristila je krede. U njezinoj torbi uvijek su bile samo tri knjige, a to su: knjiga za brojeve, knjiga za slova i jedna knjiga za crtanje. U razredu ih je bilo devet: jedan učenik iz 1. razreda, tri učenika iz 2. razreda, jedan učenik iz 3. razreda i četiri učenika iz 4. razreda. Pod odmorom bi igrali gumi-gumi. Pod nastavom bi svi dizali ruke i razgovarali s učiteljicom. Moja je baka bila uzorna učenica. Eto, to je bilo školovanje moje bake.

Karla Alatović, 3.a

Bakino školovanje

Moja baka rođena je u jednom malom primorskom mjestu koje se zove Kraljevica. Tamo je pohađala osmogodišnju školu. U vrijeme moje bake u školi nije bilo kao danas. Tada nisu postojale bilježnice. Imala je jednu malu pločicu na kojoj je visjela vlažna spužvica i pisalo. Kad bi nešto pogriješila, brisala je tom spužvicom. Koristila je samo dvije knjige: čitanku iz hrvatskog jezika i knjigu iz matematike. Te su knjige koristili i njezina dva brada i sestra. Tako je bilo do četvrtog razreda. Od petog do osmog razreda imala je iz svakog predmeta drugog učitelja. Knjige se nisu kupovale svake godine, nego su se nasljeđivale. Učitelji su im bili jako strogi. Nekada su znali dobiti šibom i za kaznu klečati na kukuruzu ili soli. Moja baka kaže da su bili mnogo bolji nego današnji učenici i imali su veliko poštovanje prema učiteljima.

Ela Adamić, 3.a

Školovanje moga djeda

Moj djed školovan je u Donjem Miholjcu. On je prvi i drugi razred išao u Hrvatskoj, a treći i četvrti u Mađarsku jer je bio rat. Imali su samo četiri razreda. Pisali su na pločicu i imali su jednu ili dvije knjige. Prvog i drugog razreda je bilo 28 djece, a u trećem i četvrtom 32. Kad je završio rat, djed je otišao u Zagreb i tamo je nastavio školovanje. Bio je učenik u privredi. Kad je završio cijelo školovanje, postao je stolar. Radio je klupo koje se stavljaju na vlak.

Petra Strbad, 3.a

Školovanje moje bake

Moja baka krenula je u školu 1942. Morala je ići u pripravni razred da im Nijemci ne oduzmu školu u ratu. Svejedno su je oduzeli. Učionica je imala pod premazan rabljenim uljem. Ploča na tri noge i nastavnikov stol bili su na povišenju. Pored vrata bila je gusana peć i sanduk za drva. Klupe su bilo spojene sjedalima. Na klupama su bile rupe za tintarnicu. U prvom razredu je pisala kredom na pločicu, a poslije perom u bilježnicu. Učitelj je bio strog. Ako je netko brbljao, svi su dobivali packe. Nisu imali puno knjiga pa je baka zbirku pjesama sačuvala do danas. Iako su se bojali učitelja, u školskom dvorištu su se igrali i bili nestašni kao i mi.

Kristina Župan, 3.a

Školovanje moje bake

Moja baka rođena je u malom mjestu po imenu Tuk. On se nalazi u Bilogorsko-bjelovartskoj županiji. Put do škole bio je dalek. Djeca su u školu dolazila pješice. Par knjiga i bilježnica moja je baka nosila u torbi koja se nosila u ruci. Tada nisu postojale torbe koje su se nosile na leđima. Imala je malenu ddrvenu pernicu i u njoj po jednu olovku i gumicu. Kada su naučili pisati, za pisanje krasopisa koristili su pero i tintu. Baka je plesala u školskom folkloru i natjecala se u atletici. Moja baka kaže da je to bilo jedno lijepo i nezaboravno djetinjstvo.

Dominik Novosel, 3.a

Školovanje mojeg djeda

Moj deda Franjo rodio se 1944. godine u selu Popovcu kod Sesveta. U njegovom selu nije bilo škole pa je morao ići u školu u susjedno selo, udaljeno tri kolometra. U ono vrijeme nije postojao školski autobus pa su sva djeca u školu išla pješice. Tada je bilo malo automobila pa su školska djeca često prtila snijeg po kojem još nitko nije prošao. U svakoj je učionici bila peć na drva pa su djeca jedva čekala da dođu u školu i ugriju se kraj peći. Peć su ložili redari za vrijeme odmora. Tada su đaci prvog razreda umjesto bilježnica imali pločice na koje su pisali kamencem ili kredom. Pločica je s jedne strane imala crte (za pisanje), a s druge kvadratiće (za računanje). Pločica se brisala spužvicom ili krpom. Djeca su imala samo dvije knjige: iz jedne se učilo čitanje (čitanka), a iz druge računanje (računica). Osim čitanja i računanja, imali su još pjevanje, gimnastiku, crtanje i moralni odgoj. Osim obaveza u školi, djeca su pomagala kod kuće: radili su u vrtu, čuvali su krave i slično. Premda je to sve bilo naporno, a ponekad nije bilo ni dovoljno hrane, djetinjstvo im je ipak bilo lijepo.

Matea Kragujević, 3.a

Moj čudesan recept – sladoled od sreće i veselja

sastojci:

4 kg sreće

1 l mlijeka

3 kg veselja

500 g jagoda

40 komadića čokolade

1 voćni jogurt

1 l mlijeka od jagode

Priprema:

U zdjhelu dodati mlijeko i ččokoladu te dobro izmiješati. Nakon toga dodati veselje, sreću, jagode, voćni jogurt, mlijeko i mlijeko od jagode. Zatim sve promiješati i napraviti kremu. Staviti na hlađenje 65 min. te poslužiti.

Karla Alatović, 3.a

Moj tajni recept – čudesni kolač

Sastojci: 700 g čokolade, 900 dag šećera, 2 kg marmelade, 1 kg sreće, 2 kg izvanzemaljskih pahuljica, 3 tune, 2 kg tjestenine, 7 l svemirskog koktela i 600 l loka od Saturna.

Postupak: jedan sat kuhanja, 600 l soka od Saturna pomiješati sa svemirskim koiktelom i sve ostalo staviti u kolač.

Jan Weltinger, 3.a

Moj čudesni recept – Frape s čokoladnim smijehom

sastojci:

62 dag čokoladnog smijeha

35 l pohanih banana

8 kg pečenih jagoda

5 l prženih poljubaca

Postupak:

Prvo se dobro nasmijati s prijateljima, zatim smijeh staviti u vrećicu. Kad dođete doma, umočite ga u čokoladu. Pomiješati banane, dodati jagode i par pusa.

Dora Hasanec, 3.b

MAČKE

Mačke su umiljate životinje,

kada padnu nemaju ogrebotine.

Rado se umivaju,

pored tople peći snivaju,

devet života imaju.

Hrani ih i mazi često,

i u njihovom životu

imat ćeš počasno mjesto.

Glorija Obadić 3.b

Pjesma o žabi

Žaba spava zimski stan,

A u proljeće izlazi iz mulja van.

Svoju omiljenu baru skoči

I sa lopoča svijetu pokazuje oči.

A kada žaba društvo skupi

Nastaje žamor ko u školskoj klupi

Pjevaju žabe cijeli dan

Dok im na oči ne padne san.

Barbara Pustahija, 3.b

Mačkica

Mačkica mala

Sa grane je pala,

Mamu je svoju zvala

Nije mijaukati stala.

Ime joj je Mila

Cijeli dan bi mlijeka pila,

Za lopticom trčala

U toploj košarici san ulovila.

Barbara Pustahija, 3.b

PANDE

Pande su vrlo ugrožene  vrste,

ali zato bambusa puno brste.

Bambus im je najomiljenije jelo,

trbuščić im krasi tijelo.

Bambusa pojedu puno na dan

(oko 10 kg pred san).

Mi se divimo pandama,

Dok spavaju pod granama.

One nas smatraju prijateljima,

A mi ih volimo u srcima.

Lucija Lunko  i Paula Roca 3.b

SRNIN ŽIVOT

Srna, srna

o, kako li je lijepa!

Svaki dan sanja pola svijeta.

Svaki dan srna

jede razna zrna

zelena, žuta i plava,

a uz njen dom teče Drava.

Njezin muž je jele,

a kad muse vrti u glavi

on je zelen.

Lucija Rajković i Barbara Skenderović, 3.

Moja škola

Moja škola je jedna od starijih škola u Zagrebu. Smještena je na Meštrovićevom trgu broj 8 u naselju Zapruđu. Svoje dosadašnje znanje naučila sam u toj školi sa svojom učiteljicom. U njoj treniram i akrobatski rock and roll koji pohađam od prvog razreda. Za mene je to najbolja škola.

Lorena Tomašević 4.c

Moja škola

Ima jedna škola

Puna je đaka,

i svaka briga

u njoj je laka.

Profesori i učitelji

Pravedni i strogi,

A njihova briga

Na pravi put nas vodi.

Priredbe i predstave

Održavaju se lako

Jer ih nauči baš

Dijete svako.

Eto to je moja škola,

Stoga, od kolijevke

Pa do groba,

najljepše ja đačko doba.

Dario Poslon, 4.c

Moja škola

Naša je škola najbolja u gradu,

Više je volimo nego čokoladu.

Jednog dana kad odrastemo mi,

Svoje ćemo škole sjećati se svi.

Zato primimo se za ruke i

Viknimo do neba:

neka živi Zapruđe cijelo

Neka živi naša škola.

Lorena Blažević  4.c

SNJEŽNI   PREKRIVAČ

Zimi u Zagrebu snijega uvijek ima.

Snježni prekrivač prekrije sve ulice njegove.

Djeca veselog snjegovića rade,

a sanjke lete na sve strane.

Kada zimi dođe kraj,

snijeg otopiti se mora.

Ali zato tužni ne moramo biti,

jer znamo da snijega i sljedeće godine

još više će biti.

Mirna  Arbanas, 5.b